Dekant Atelier
Godina I · Broj 14Izlazi nedeljom, sredom i petkom

Parfemski — Glasnik

Nova izdanjaTrendoviGlasine iz industrije
Tema broja

Roja London prelazi u ruke distributera sa Bliskog istoka, a osnivač se povlači u savetnike

Londonska kuća koju je Roja Dove osnovao pre petnaest godina dobila je novog vlasnika — kompaniju koja je dosad niche parfeme prodavala, a od sada ih i poseduje.

Roja Lost in Paris — četvrtasta staklena bočica sa zlatnom etiketom i ljubičastim kristalnim čepom
Foto: pres materijal Roja London

upovina je objavljena 18. septembra, a cena nije saopštena. Kupac je Extravaganza Beauty, kuća sa Bliskog istoka koja se bavi distribucijom i prodajom parfema na tom tržištu, ali i u Evropi, obe Amerike i Africi. Na njenom spisku partnera nalaze se imena poznata svakom ko prati niche: Amouage, Ex Nihilo, Nishane, Maison Crivelli, Marc-Antoine Barrois. Ovog puta, međutim, kuću ne zastupa, nego je kupuje.

Roja London je osnovan 2011. u Mejferu i od početka se predstavljao kao „visoka parfimerija“ u doslovnom smislu — kolekcije Prestige, Aoud, Isola i Elysium, parfemi koji se prave u Engleskoj, cene koje počinju od oko trista petnaest dolara i prodaja kroz robne kuće tipa Harrods, Bloomingdale's i Saks. Na čelu je od 2021. godine Audrey Minard i tu ostaje. Sam Roja Dove prelazi u savetničku ulogu, sa fokusom na kreativni deo i edukaciju — dakle ostaje uz kuću, ali više ne u vlasničkoj stolici.

Ovo je poznat trenutak u životu autorskih kuća: ime na bočici pripada osobi, a posao je u nekom trenutku prerastao ono što jedna osoba može da nosi. Ponekad prelaz prođe neprimetno, ponekad se posle nekoliko godina vidi po tome koliko novih izdanja stiže i koliko liče na stari rukopis. Za sada nema razloga za bilo kakav zaključak — novi vlasnik u saopštenju obećava ulaganje u nove proizvode i jači nastup na ključnim tržištima, a uprava kaže da je kupac pokazao da razume kako se luksuzni niche gradi i prodaje u zalivskim zemljama.

Upravo taj deo je zanimljiv van same kuće. Zaliv više nije samo mesto gde se skupi parfemi kupuju, nego i mesto odakle se o njima odlučuje. Tri dana posle vesti o Roji, stručni portal Premium Beauty News objavio je analizu o Latinskoj Americi: parfem tamo po podacima Circane čini oko dve trećine prodaje lepote, kategorija je prošle godine porasla petnaest odsto, a najbrže rastu arapske kuće poput Lattafe, Afnana, Rasasija i Armafa, koje su preko platforme Mercado Libre stigle do kupaca od Meksika naniže. Recept je jednostavan — intenzivni akordi, oud i mošus, dugo trajanje, cena daleko ispod zapadnog prestiža.

Za naš kraj ovo nije daleka priča. Iste te kuće iz Zaliva odavno su i na našim policama i u našim razgovorima, a Roja je ime koje se ovde uglavnom proba iz dekanta, jer ceo flakon retko ko kupuje naslepo. Ako se nešto od ovoga promeni u narednim godinama, pre će to biti dostupnost i raspored izdanja nego sam miris u bočici. Sledeći pokazatelj stiže brzo: početkom oktobra u Dubaiju se otvara najveći sajam lepote u regionu, na kome parfemi ove godine dobijaju zasebnu halu.


Penhaligon's The Cut — bočica sa karo etiketom i leptir-mašnom, između krojačkih metara
Foto: pres materijal Penhaligon's
Trend

Zeleni mirisi rastu kad svet ide naopako

Posle sezone gurmanskih nota, u najnovijim izdanjima sve češće se oseti suprotan pravac: bor, eukaliptus, jela, nana, bosiljak, list paradajza. Stručni list WWD je 22. septembra tome posvetio ceo tekst, a primeri nisu teški za nabrajanje. Chloé je u seriji mediteranskih mirisa izdao Sous les Pins, koji Quentin Bisch gradi oko bora i eukaliptusa sa ostrva Porquerolles. Penhaligon's The Cut, koji potpisuje Paul Guerlain, spaja nanu i bosiljak sa jelovim balzamom i čempresom. Maison Margiela je u luksuznoj liniji Scentsorium, sa Dominiqueom Ropionom, stavila anis i sladić uz jelu. I Armanijev I Will, o kome smo pisali ranije ove jeseni, stoji u istom talasu. Zanimljiviji od spiska je pokušaj objašnjenja. Istoričar parfimerije Alexandre Helwani tvrdi da su zelene note kroz ceo dvadeseti vek skakale u vremenima velikih ekoloških lomova, i navodi period posle Černobilja kao jedan od primera. Kreativci iz kuće sirovina IFF danas govore o klimatskoj zebnji, gradskom životu i zasićenosti ekranima — o potrebi da se nosi nešto što podseća na šumu kad se do nje ne stiže. To je teza, ne zakon, ali pomaže da se razume zašto zelen parfem ponekad deluje kao najsavremenija stvar na polici, a ponekad kao da je ispao iz sedamdesetih.

Ukratko — nova izdanja

Puma dobija parfeme preko Interparfumsa

Interparfums je 22. septembra objavio ekskluzivnu svetsku licencu za parfeme pod imenom Puma, do kraja 2037. godine. Prvi potpisni miris planiran je za 2027, a uslovi posla nisu objavljeni. Ista kompanija je pre nedelju dana produžila licencu za Cavalli.

Dubai otvara jubilarni sajam sa zasebnom halom za parfeme

Beautyworld Middle East, trideseto izdanje, održava se od 6. do 8. oktobra u Dubai World Trade Centre. Parfemski deo se seli u novu halu sa više od dvesta dvadeset izlagača, a glavni govornik programa o budućnosti mirisa je Aurélien Guichard iz kuće Matière Première.

Ffern jesen gradi oko vresa

Britanska kuća koja radi po sezonskim serijama izdala je Autumn 26, fužer nazvan po mesečinom obasjanom vresištu: dve lavande, iris, list ljubičice, seno i smilje na toplijoj bazi tonke. Prodaje se članovima, po osamdeset devet funti.

Sapun po receptu niche parfema

Troje bivših rukovodilaca brenda Bubble pokrenulo je LeNose, liniju mirisnih sapuna za ruke u pet mirisa po desetak dolara, uz ideju da luksuzni kupatilski miris ne mora da košta kao parfem. U startu su prikupili tri miliona dolara, između ostalih od ranog investitora u Aesop.

Rečnik

Zašto je na kutiji odjednom duži spisak sastojaka

Ko ove jeseni okrene kutiju novog parfema kupljenog u Evropskoj uniji, može da primeti da je spisak sitnih slova na poleđini narastao. Razlog je Uredba 2023/1545, kojom je EU broj mirisnih alergena koji moraju posebno da se navedu povećala sa dvadeset šest na osamdeset dva. Proizvodi koji na tržište EU izlaze posle 31. jula 2026. već moraju da ih poštuju, a oni koji su tamo od ranije imaju rok do 31. jula 2028. Važno je razumeti šta se time nije promenilo: parfem nije postao opasniji, niti je u bočicu dodato išta novo. Samo se sada naglas piše ono što je i ranije bilo unutra, iznad određenog praga koncentracije, kako bi osobe sa poznatom alergijom mogle da provere pre nego što prsnu. Za sve ostale to je samo duža etiketa — i dobar podsetnik da reči poput limonena ili linalola nisu upozorenje, nego obični sastojci citrusa i lavande imenovani hemijskim imenom.

Brojke

Jasmin: milioni cvetova za jedan kilogram

Jasmin se bere ručno, u zoru, dok cvet još drži najviše mirisa, i to je prvi razlog što je skup. Drugi je prinos: po podacima dobavljača, za kilogram apsoluta treba nekoliko stotina kilograma cveta, što je reda veličine nekoliko miliona pojedinačnih cvetova. Indija je najpristupačnije poreklo — tamošnji apsolut sorte grandiflorum kreće se oko tri hiljade dolara po kilogramu. Jasmin iz Grasa je druga priča: berba je mala, radna snaga skupa, a veći deo roda unapred je ugovoren za velike luksuzne kuće, pa na otvorenom tržištu jedva da se pojavljuje i košta više puta više od indijskog. Otud i ono što se vidi na etiketama: jasmin je jedna od najčešćih nota u parfimeriji, ali utisak jasmina uglavnom nose sintetički molekuli poput hediona, uz malu količinu prirodnog materijala koja daje dubinu. Kad kuća posebno naglasi poreklo cveta, to je obično i signal gde je otišao deo cene.

Kolekcija

Šarže se razlikuju, i to nije uvek greška

Na dnu bočice ili kutije gotovo svakog parfema stoji kratak niz slova i brojeva — kod šarže, odnosno serije proizvodnje. Kuće ga koriste za praćenje, pa format nije jedinstven: kod jednih se iz njega čita godina i mesec, kod drugih samo fabrika i interni broj, i ne postoji univerzalni ključ za sve. Za ljubitelje je koristan iz jednog razloga: dve bočice istog parfema iz različitih godina ne mirišu uvek isto. Prirodne sirovine variraju od berbe do berbe kao grožđe, dobavljači se menjaju, formule se prilagođavaju propisima, a i mlad parfem se ponaša drugačije od onog koji je odstajao. Najčešće su razlike male i primetne tek kad se dve šarže nanesu jedna do druge. Otud i večita rasprava da je „stara šarža bila jača“ — ponekad je tačno, ponekad je stvar sećanja, a ponekad je starija bočica samo duže sazrevala. Kod kupovine iz druge ruke kod šarže je zato više podatak nego garancija: govori odakle je bočica, ali ne i da li vam se miris dopada.

Izvori

Parfemski Glasnik · Broj 14← Broj 13Broj 15 →Strana 1
Parfemski Glasnik — broj 14 (Petak, 25. septembar 2026.) | Dekant Atelier